Košarica 0 Košarica je prazna 0
Kategorije Zatvori
Datum objave: 23. svibanj 2017.

Mirela Priselac Remi naša je poznata vokalistica i MC uspješne grupe Elemental, tekstopisac, kompozitor, ali i prevoditeljica engleskog i španjolskog. Britka i sa stavom već godinama žari i pali domaćom glazbenom scenom, a grupa je nanizala velik broj hitova.

Sretni smo i ponosni što ju možemo predstaviti kao kolumnisticu na mobis.hr! Krećemo s prvom objavom inspiriranom njezinim dugoželjenim putovanjem u SAD, Kaliforniju. Prati naš blog i inspiriraj se!

 

Oduvijek sam se smatrala "analognom" osobom. Što to točno znači? Pa, to da mi je draži razgovor oči u oči od razmjene poruka. Da mi je čak draži i telefonski razgovor od beskrajnog titranja na Messengeru. Da mi "diranje ekrana" nikada nije bilo preče od stvarnog dodira. Ako se izgubim, uvijek bih radije pitala slučajnog prolaznika gdje sam i kamo da krenem, od toga da isučem mobitel i provjerim gdje sam na mapi.

Srećom, stvari se mijenjaju...

Srećom, stvari se mijenjaju, pa sam tako i ja od "pretežno analogne" osobe postala "pretežno digitalna" – u krajnjem slučaju, ovo pišem na kompjuteru umjesto rukom ili na pisaćoj mašini. Nazovimo to življenjem ukorak s vremenom i indignaciji prema buci koju stvara stari Remington. Ne smatram to negativnom promjenom, štoviše. Ekipa koja u kafiću tipka pisma na pisaćoj mašini i za mene je tek sjajan materijal za smiješni "meme" s Instagrama uz podnaslov "hipsteri koji su otišli predaleko".

Štreberica na putu u Kaliforniju

Nedavno sam se vratila s trotjednog putovanja Kalifornijom. Da sam ostala pri svojim nekadašnjim postulatima ljubiteljice analogne komunikacije, moje putovanje bi (pod "A") vrlo brzo završilo, (pod "B") bilo puno teže i napornije i (pod "C"), vjerojatno bih ostala bez žive glave. Jer vremena su se promijenila, koliko god mi šutjeli o tome, i putovanje bez suputnika u obliku mobitela gotovo je nemoguće.

Jedna od prvih stvari koje sam još u Zagrebu, pripremajući se za put, napisala kao podsjetnik bila je "kupi američki broj". Pretpostavljala sam da bi me samo cijena roaminga vezanog uz pozive i poruke unazadila za nekoliko stotina dolara, da ne spominjem flat rate internet koji mi je bio neophodan. Zato sam, ne budi lijena, prvi dan nakon slijetanja odmah potražila dućan jednog od mobilnih operatera i za 80 dolara kupila karticu s američkim brojem – neograničeni pozivi, smsovi i internet. Ono što svakom putniku istraživaču treba. Cijena nije sitnica, ali u retrospektivi, odlično uložen novac.

Ja sam, u svojoj biti, štreberica. I volim se pripremiti. Pogotovo kada krećem na put u nepoznato, preko oceana, s tek natruhama mjesta na kojima ću odsjesti i gradova koje želim posjetiti. Imala sam okvirni plan o posjeti Los Angelesa, Coachelle, San Francisca i znala sam da želim voziti Pacific Highwayem, kalifornijskom obalom. Moj put u Kaliforniju bio je vjerojatno najmanje unaprijed pripremljen put na koji sam se ikada otisnula, ali upravo je zato i bio toliko zanimljiv.
Bez mobitela, kao takav bio bi nemoguć.

Mobitel - plan B, možda i C

Znate ono kad se u nepredvidivim, riskantnim ili teškim situacijama sprijateljite s neznancem koji vam u kratkom periodu zapravo postane vrlo dobar (ako ne i najbolji) prijatelj? Eto, upravo se to meni dogodilo s mojim mobitelom. Štreberica je sa sobom uvijek nosila punjač, USB kabel, pretvarač američke na europsku struju i (wait for it...) tablet s offline mapama – ma, eto, zlu ne trebalo. Shvaćam da ovo zvuči iznimno analno, ali kad putuješ sama neznanom zemljom, treba ti plan B. Možda i C. Nisam htjela biti podnaslov u crnoj kronici "LA Timesa", ha ha...

Mobitelom sam preko aplikacija za rezervaciju hotela sređivala sobe, pozivala te iste hotele da potvrdim i najavim dolazak, razmjenjivala poruke s prijateljima iz SAD-a i koordinirala dolaske i odlaske, snašla se usred pustinje tražeći put do Coachelle, uz pomoć mapa nalazila najbrži i najkraći put od Los Angelesa do San Francisca, proučavala Pacific Highway i tražila u kojim bih se usputnim gradovima mogla zaustaviti... On mi je bio i veza s domom, s obitelji, prijateljima i bendom, kojima sam slala poruke o napretku ili sam tek htjela čuti što ima novo u Zagrebu dok me nema. Mobitelom sam održavala svoju Facebook i Instagram stranicu i stavljala fotke.


Foto: Maja Bota

Mobitelom sam (nevješto, ali strastveno) snimala filmiće kad bi mi se događalo nešto što sam htjela ukucati u pamćenje. Omogućio mi je da se prijavim za let i podsjećao da imam još tri sata do idućeg leta. Bez mobitela ne bih našla niti jedan izlaz s autoceste i vjerojatno bih ostala negdje na 35 stupnjeva u hladu, usred pustinje, ili zaglavljena na Highwayu 405, usred Inglewooda.

Mala lokomotiva to može!

Sprijateljili smo se ja i ta mala spravica. Omogućio mi je da opuštenije provedem tri tjedna u neznanoj zemlji, na samostalnom putovanju. Pregrijavao se sa mnom na pustinjskim temperaturama, ali me ni jednom nije iznevjerio. Pa sam mu tepala, kao luđakinja, jer kad čovjek putuje sam, ponekad priča sam sa sobom, ali i s aparatom, ha ha... Tijekom putovanja, često sam se prisjećala priče "The little engine that could" (Mala lokomotiva to može!), uspoređujući se s tom malom lokomotivom koja je potegla preko velike planine. Metaforički, na putovanju Kalifornijom bilo je momenata kada sam se baš tako osjećala.

Ipak, s jednom bitnom razlikom od male lokomotive iz dječje priče – uz sebe sam imala i mali aparat koji može. I koji mi je olakšao put, učinivši ga nezaboravnim! Daleko od toga da sumnjam u nekadašnje putnike koji su uz pomoć papirnatih mapa tražili pravi put, ali s mobitelom i satelitskim praćenjem lokacije, sve je to puno, puno jednostavnije. Zašto ne bismo uživali u svim prednostima koje tehnologija nudi?

No dosta o putovanju. Idući put raspisat ću se o nekim novim mobilno-nemobilnim temama – pa tek smo počeli. Pratite Mobisov blog i uživajte u čitanju.

Remi  
 

Prijavi se na newsletter i na mail primi kôd za popust za proizvod mjeseca!