PrijavaNisam neki osobiti fotograf. Da se nisu pojavili mobiteli s kamerom, vjerojatno bi mi fotografija ostala najudaljeniji kreativni medij. Kad sam bila mala, nismo imali svoj 'kućni' foto-aparat. Siromašnoj radničkoj obitelji foto-oprema nekako i nije bila na listi prioriteta. Za rođendane, tata je posuđivao aparat od kumova koji su bili na nešto višim pozicijama u poduzećima, pa su zato imali neke stvarčice koje su našoj obitelji predstavljali nedostižne znakove luksuza.
Sjećam se ruskog fotića u kožnoj futroli kojeg je tata s najvećom pažljivošću otvarao i nevješto bilježio musave klince oko stola s tortom. Iz godine u godinu isti stol, ista konstelacija slatkiša, ista musava ekipica koja je naočigled rasla i odrastala. Vremena su se mijenjala, a s njima boja glazure i žele-bombona.
Izvor fotografije: Pixabay
Prvi fotić negdje krajem 80-tih
Negdje krajem 80-ih, tata je kupio malog "idiota". Poklopilo se s rođenjem mog brata pa je zgodno reći da smo otada imali dva mala "idiota" u obitelji... :) I stvari su se zahuktale. Mama je, vjerujem, jedina osoba na ovom svijetu koja je veći antitalent za fotografiju od mene. Svjedok tome su fotografije s rođendana i kojekakvih obljetnica na kojima su mutni slavljenici u pokretu, ciklusi fotografija s prstom na objektivu, školarci odsječenih glava, ali i obitelji rastavljene i rasječene rubom fotke. Mama je, poput samuraja, svojom foto-katanom sjekla sve pred sobom – malo i veliko, bez milosti.
Ptičica...
Jedna od najdražih obiteljskih fotografija mi je ona na kojoj cijela familija nasmiješeno gleda u kameru, a ja u vis. Tražila sam 'ptičicu'. Bistro dijete... :)
Analogna vs. digitalna fotografija
Kako sam odrastala, tako je analogna fotografija polako blijedila iz mog života, a obiteljski foto-albumi iz staklenih regala preselili na SD kartice. Prije nekoliko godina shvatila sam da, mijenjajući modele mobitela, gomilam uspomene i komadiće prošlih života na hardove i da malošto od toga doista upamtim. Pa sam odlučila isprintati fotografije i uramiti ih... Ima nešto magično u toj papirnatoj fotografiji u rami, naslonjenoj na policu ili na zidu, skrivenoj u malom džepiću novčanika. Satima mogu 'listati' kroz fotografije na mobitelu, ali jedna mala, papirnata fotografija, može me u čas odvesti na putovanje sjećanjima, kao Prousta njegov kolačić i čaj.
Instagram - 'pics or it didn't happen'
Svako ljeto, uzimam analogni fotić i bilježim zarone, tulume, glupiranja u kombiju i ljenčarenja na plaži i pijanstva. Slikam prste na objektivu i režem glave, baš kao i moja majka. Sve, naravno, bilježim i mobitelom (da ispoštujem Instagram i staru narodnu – 'pics or it didn't happen'), a one neke posebne – najposebnije – trenutke, okinem analognim ili Polaroidom. I pravim se kako sam artsy... :)
Crno-bijele fotografije su mi najdraže. Bez obzira na kadar, uvijek mi izgledaju 'starije' i magičnije od svih drugih.
Možda zato što na starost gledam s nježnošću i blagonaklonošću. Starost je za mene mudra i benigna, blaga i nježna... I miriše na lavandu i kakao. Crno-bijela fotografija kao da zabilježenom trenutku ulijeva dodatnu autentičnost. Zapravo, više vjerujem protagonistima s crno-bijelih fotografija. Podsjećaju me na davne fotografije koje bi zamrznule najbitnije trenutke – ove današnje tek bilježe, bez posebnog razloga i opravdanja.
Digitalna fotografija zauvijek je promijenila lice te umjetnosti
Proces razvijanja filma ili mahanja malim Polaroidom poseban je zbog iščekivanja. Kao kad slušaš album s vinila – to je proces, treperenje, cjelovito iskustvo koje spaja nekoliko osjeta. Ishod je najčešće nepoznat – što si uhvatio bez 'provjere' na ekranu i bez filtera? I ono najbolje – nema popravka i nema 'drugog puta'. Okineš, pričekaš i nadaš se najboljem. Nije li upravo to najbolji opis života, sa svim njegovim rizicima? :) Okineš, pričekaš i nadaš se najboljem.
Neki bi cinici rekli da je digitalna (i mobitelska) fotografija zauvijek promijenila lice te umjetnosti. I slažem se s njima – ali bez cinizma. Zašto bi činjenica da se svi možemo iskušati u fotografiji bila loša? Mobiteli i njihove kamere iznjedrili su mnoštvo novih foto-talenata koje možda nikada ne bismo prepoznali da nije ovog digitalnog doba. Olakšali su razmjenu bitnih trenutaka i jednom fotografijom progovorili tisuću riječi. A analogna fotografija? Uvijek će biti posebna. Kao papirnata knjiga, uvijek će imati svoju publiku, svoje fanove i svoje hitove. I svoje mjesto u ramu, na polici, da je promatramo i u času se prisjetimo prošlih života.
Pronađi vrhunsku Polaroid ponudu na mobis.hr i isprintaj svoje digitalne fotografije odmah!
Ovdje možeš vidjeti naš bonton komentiranja.