Na sastanku sam, nazovite poslije
Nedavno sam, vrlo ambiciozno, na bijeli A4 papir ispisala neke životne odluke/postulate koje bih u buduće vrijeme voljela implementirati u svom životu, i zalijepila na zid. Osim nadobudnih "više spavaj, manje izlazi" i "smanji broj cigareta", našla se i jedna točka na mom popisu osobnih reformi zbog koje mnogi koji svrate kod mene na kavu podižu obrve.
"Prioritiziraj prijatelje"
Riječ je o točki "Prioritiziraj prijatelje". I makar nisam sigurna postoji li uopće riječ "prioritiziraj" ili sam je nespretno adaptirala iz engleskog "prioritize", poruka je na svim jezicima ista – napravi reda među svojim krugovima prijatelja i poznanika.
Život bi bio mnogo jednostavniji kada više nalikovao imeniku u telefonu mobitela. Uz one ljude koji su ti bitni, staviš zvjezdicu. Njihov broj i kontakt uvijek ti je pri ruci, možda su i na speed dialu, kad blokiraš sve pozive – njihovi se ipak probiju. Život bi bio mnogo jednostavniji kada bi bilo tako lako počistiti nered u svojim krugovima i lakše odijeliti prijatelje, poznanike i ljubavnike od dosadnjakovića, smorova i trolova.
Koliko poruka potrošimo na Facebook Messengeru, Whatsappu i Viberu?
Koliko nam vremena u životu pojedu ljudi koji nam, uz nevoljko priznanje, i nisu baš toliko bitni? Koliko samo poruka na Facebook messengeru, Whatsupu ili Viberu potrošimo na razmjene (nepotrebnih) kurtoazija s ljudima koji nam ne predstavljaju ništa osobito? Ako uzmemo u obzir da nam je vrijeme na ovom planetu poprilično ograničeno, zašto svoju pozornost poklanjamo pogrešnim ljudima? Odgovor – zato što nas mudriji i stariji od nas nisu naučili da je u redu ponekad reći "ne". Pogotovo ako govorimo o ženama – naše su nas majke učile da budemo dobre i fine, da stavimo tuđe potrebe iznad svojih, da budemo na raspolaganju, da se prostremo kao stolić kad god treba. Stavljanje sebe i svog vremena na prvo mjesto prioriteta moglo bi se smatrati sebičnošću.
Jednom sam u konverzaciji s nekim poznanikom koji me pozvao da ispijamo kavu, otvoreno rekla, ali i momentalno požalila: "Oprosti, ali nemam vremena za kavu. Nemam vremena za kavu s pravim prijateljima, a kamoli za..." I eto, pala karta, rečenica je puštena u svemir, a s druge strane linije nastupio je muk. Odmah je udario i osjećaj krivnje. Predbacivala sam si iskrenost, jer ipak, ne želiš povrijediti tuđe osjećaje... Ali što je s onim vlastitima? Što je s vlastitim prioritetima?
Prije nekoliko godina, ne bi mi palo na pamet ne javiti se na poziv. Osjećala bih da moram odgovoriti na gotovo svaki, biti gotovo uvijek na raspolaganju pa sam si nakrcavala raspored susretima s poznanicima ili dosadnjakovićima koji mi nisu značili ništa u životu. Sat vremena ovamo, sat onamo, juri s jednog mjesta na drugo, kako nitko ne bi pomislio da sam gadura koja ih ignorira. I nakon nekog vremena, shvatila sam koliko me to iscrpljuje. I napokon, pregorjela sam i odlučila prestati s time.
"Favorites" prijatelji u mobitelu
Jednu stvar koju nam nitko ne može vratiti jest izgubljeno vrijeme. Iz minulog vremena i iskustava učimo pa sam tako ja odlučila naučiti da nema tog poziva kojeg ne možeš utišati. Pogotovo ako si, dok telefon zvoni, sa svojim "favorites" prijateljima na kavi ili pikniku. Onima koji kraj svog imena u tvom imaginarnom telefonskom adresaru imaju zlatnu zvjezdicu. Za sve ostale, naći će se vremena kad to tebi bude odgovaralo ili kad prilika dopusti. Jer ograničeno vrijeme na ovom svijetu treba poklanjati isključivo onima zbog koje ti krv brže kola, samo onima na koje znaš da se možeš osloniti i onima koji će ti usred noći na tvoju supijanu poruku odgovoriti "budalice, idi spavati, volim te". Njih čovjek može nabrojati na prste jedne ruke i bezbrižno staviti u svoj mali folder osobnih favorita.
A za ove ostale, postoji uvijek ona automatizirana poruka "At a meeting, call you later". Ma odnija vrag prišu. A postoji i opcija "block" – to divno, decentno i elegantno anti-trol rješenje... Ne bojte se implementirati je, spašava živce i čuva mir!
Čitamo se uskoro!
Remi
Izvor fotografija:
Remi Instagram
